Program se održao od 22. rujna – 11. listopada 2026. i ove godine je u potpunosti bio posvećen dokumentarnim dijelima baštinske i suvremene makedonske kinomatografije. Program se prikazao u ukupno 11 kina diljem Hrvatske, a u programu je odigrano nekoliko dugometražnih i kratkometražnih filmova.
—
U utorak 22.09., održalo se otvaranje 2. putujućeg Festivala makedonskog filma u Dokukino Kic, Surogatkino u Zagrebu u prisustvu međunarodno renomiranog makedonskog redatelja Mitka Panova čijim se najnovijim filmskim ostvarenjem dokumentarno-igranim filmom „Željezna tvrđava“.
Na otvaranju su se publici obratili makedonski ambasador u Hrvatskoj, Nj.E. Dragan Đurčevski, ravnateljica makedonskog KIC-a u Zagrebu Mimi Gjorgoska Ilievska i voditeljica DOKUKINA KIC Dina Pokrajac, koji su istaknuli značenje festivala za predstavljanje makedonske kinematografije pred hrvatskom publikom i produbljivanje kulturne suradnje dviju zemalja.
Nakon projekcije filma, prisutna publika imala je mogućnost razgovarati s redateljem Mitkom Panovom, a moderator je bio hrvatskim filmski kritičar i povjesničar Silvestar Mileta. U razgovoru je otvoreno više aspekata povezanih s Panovljevim autorskim pristupom, inspiracijom i procesom stvaranja filma, kao i teme koje otvara „Željezna tvrđava“. Susret je omogućio neposredni dijalog autora i publike i dodatno je obogatio festivalsku večer.
Nakon otvaranja u Zagrebu, uslijedila je projekcija u Kino Edison Karlovac u srijedu, 23. rujna. Na projekciji filma “Željezna tvrđava” gostovao je redatelj Mitko Panov.
„Željezna tvrđava“ filmska je priča o tome kako nakon pandemijske izolacije, redatelj Kevin Keaton iz Austina, Texas, dolazi u Demir Hisar (na turskom „Željezna tvrđava “) s ciljem da organizira filmsku radionicu za štićenike Centra za rehabilitaciju pri Psihijatrijskoj bolnici. Financijska kriza i organizacijski problemi ne obeshrabruju ga. Zarazni entuzijazam i kreativni duh sudionika spašavaju radionicu i završavaju Kevinovu misiju s golemim uspjehom. Ona kulminira ceremonijom “Demir Hisarski Oscar”, pri čemu se briše granica između dokumentarnog filma i fikcije.
Za razliku od fizičkog zdravlja, mentalno zdravlje i mentalna higijena često su predmet predrasuda i stigmatizacije, dok su ljudi koji se suočavaju s takvim problemima predmet socijalne isključenosti i marginalizacije. Proces resocijalizacije i adaptacije je težak i dug, i čovjek sam, kao jedinka, se ne može adaptirati bez pomoći društva, zdravstvenog sustava i svakoga od nas. Iz te točke gledanja, prioritet filma je podići svijest o izazovima povezanim s mentalnim zdravljem na nenametljiv i zabavan način.
Dokumentarni film “Medena zemlja” prati Hatidže, posljednju pčelarica divljih pčela u Europi, koja se suočava s opasnosti kada će se u okolini oplemenjenoj prirodnim balansom naseliti mnogobrojna obitelj koja će pokušati od nje preuzeti trgovanje medom. Superiornom vizualnom naracijom i maestralnom montažom, film o “medenoj zemlji” opominje nas da svi naši postupci imaju posljedice na čovječanstvo u budućnosti. Film je osvojio brojne nagrade, između ostalog glavne nagrade na Sundance Film Festivalu 2019., DocsBarceloni 2019, DocAviv Film Festivalu 2019 te bio nominiran za Oscara.
„Plati i ženi“ redateljski je debi Atanasa Georgieva i jedan od najuspješnijih makedonskih dokumentarnih filmova svoje generacije. Svjetsku premijeru imao je na „Visions du Réel“ u Nyonu, gdje je osvojio „Regards Neufs Award“, a potom je bio nagrađen Posebnim priznanjem žirija „ZagrebDox”, Nagradom publike i Posebnim priznanjem na „Liburnia film festivalu”, kao i s više drugih međunarodnih priznanja. Film je bio prikazan na brojnim festivalima širom svijeta i predstavlja značajno ostvarenje u razvoju suvremenog makedonskog dokumentarnog filma, prepoznatljivo po svojem neposrednom autorskom pristupu, humoru i društvenoj angažiranosti. Film prati dvojicu prijatelja: Marko i Atanas odlaze u Beč s nadom da će izgraditi bolji život, no bez reguliranog boravka njihovi planovi brzo se suočavaju sa surovom realnošću europske birokracije. Odlučni da dobiju pravo na boravak i europsku putovnicu, kreću u potragu za ženom koja bi, uz naknadu, sklopila fiktivni brak s jednim od njih. Njihova naoko jednostavna misija se pretvara u duhovito i emotivno putovanje labirintom imigrantskog života, gdje se granica apsurda i stvarnosti postojano briše. Iskrenošću, humorom i autoironijom, film otvara pitanja identiteta, migracija, dostojanstva i cijene koju su ljudi spremni platiti za bolju budućnost.
ETNOLOŠKI FILMOVI VERE KLIČKOVE
Blok filmova redateljice Vere Kličkove koji sadržava naslove: Rusalijski običaji u Gevgeliji (22 min), Uskrsni običaji (20 min), Mariovska svadba (55 min). Dokumentarni film Rusalijski običaji u Gevgeliji – u detalje prikazuje značenje plesa, kola i običaje Gevgelijskog kraja. Film Uskrsni običaji prikazuje proslava Uskrsa u selu Grešnica, Brodsko (Porječje) – i narodne običaje vezane za ovaj vjerski praznik. Mariovska svadba – u ovom filmu se prezentira svadbene običaje u Mariovskoj regiji u Makedoniji – prezentira ih u sklopu predsvadbenih običaja, kao i onih postsvadbenih običaja, nakon održavanja same ceremonije, koji traju još tjedan dana nakon završetka svadbe.
Film “Babice revolucije” predstavlja intimnu priču o jednom paru i njihovim obiteljima koje su imale sličnu sudbinu u periodu Drugog svjetskog rata. To je natjeralo Petru i Branda da naprave ovaj dokumentarni film, koji ih je odveo u Sloveniju, Makedoniju i Kubu, odakle potječu njihovi bake i djedovi. Film je pun emotivnih i komičnih elemenata i uvodi nas u vjerovanja u tri različite ideologije. Prikazuje nam postojanu bitku za opstankom, koja se objedinjuje u genima nove generacije – generacije stvorene od filmadžija i njihove djece.
Osim dugometražnih filmova i etnoloških filmova Vere Kličkove, u programu su prikazana i dva kratkometražna filma „DAE“ (Majka) i Hemboj.
I ove godine, makedonski Kulturno informativni centar Republike Sjeverne Makedonije u Zagrebu organizirao je Festival u partnerstvu s makedonskom Kinotekom i Hrvatskom mrežom nezavisnih kinoprikazivača, kao dijelom svojeg godišnjeg programa podržanog od Ministarstva za kulturu i turizam. Festival se realizirao u suradnji s partnerskim kulturnim institucijama i organizacijama u Hrvatskoj.